Djeca su naši najbolji učitelji

Mi odrasli, previše ozbiljno shvatamo život. Previše kruto. I vođeni principima doba u kojem živimo, svoju duhovnu prirodu bojimo nijansama materijalističkih trendova. Udaljavamo se od izvora iz kojeg smo potekli. Udaljavamo se od sebe.

 

Mala filozofija jednostavnosti

Posmatrajući djecu, uvijek me iznova oduševljava „filozofija jednostavnosti“ koju najviše kod njih možemo zapaziti. Još uvijek slobodni od društveno nametnutih uvjerenja i fiktivnog uma koji uveliko usmjerava djelovanja, odnosno ne-djelovanje odraslog čovjeka, djeca su najvjerodostojniji primjer čovjekove izvorne duhovnosti.

Koliko god mi sebe uzdizali kiteći se epitetima veličine i visine, oni su ti koji su veći, mudriji, „čistiji“, koji su bliži prirodi koja i u nama odraslima negdje čuči, duboko, i čeka da bude probuđena i pokrenuta.

Sjetimo se da će dijete u svakoj situaciji, na svakom mjestu, pronaći inspiraciju za igru.

Sjetimo se da će dijete i u malom kamenčiću vidjeti igračku.

Sjetimo se i to koliko malo je djetetu potrebno za osmijeh i radost.

Sjetimo se, koliko dijete neumorno, radoznalo i istrajno radi na savladavanju prepreka.

Sjetimo se, koliko dijete ima vjere u sebe i svoje sposobnosti.

I sve to, dok ga mi roditelji i sistem u kojem odrasta ne naučimo drugačije.

 

Kako djeca kažu

Šta nam to, koračajući smjelo svojim malim stopalima kroz avanture njihove vesele svakodnevnice, djeca poručuju?

1. Pogledaj, radost je svugdje oko tebe.

2. Zaigraj se! Kroz igru, svijet je ljepše mjesto za život.

3. Ne shvataj sve tako ozbiljno. Već sutra je novi dan, pun novih prilika.

4. Vjeruj u sebe, možeš mnogo više nego što to misliš.

5. Život je jedna velika igraonica. Ako padneš niz te ljestvice, samo ustani i nastavi dalje.

6. Kad je teško, slobodno plači. Vidi kako mi djeca to radimo.

Velika je zabluda ako mislimo da dijete na svim poljima trebamo uzdignuti na svoj nivo shvatanja života i svijeta oko sebe. Jer, našem poimanju konstrukcije realnosti uveliko su dodate primjese koje su daleko od izvorne duhovnosti čovjeka. Nefunkcionalna uvjerenja, egoički stav u odnosima sa ljudima, prilagođavanje društvenom sistemu koje narušava ličnu autentičnost.

Djetetu treba postaviti granice ali mu dozvoliti da na svoj način ispituje elastičnost istih.

Djetetu je potrebno vođstvo ali ono koje poštuje njegovu autentičnost.

Dijetetu je potrebno da ga vodi riječ odraslog. Ali su mu isto tako potrebne riječi koje ga podstiču da se izrazi, da raste, da pronađe svoj put.

 

Šta znači probuditi „dijete u sebi“?

Da bismo se povezali sa svojim djetetom, trebamo se povezati sa djetetom u sebi. Ostati dijete u duši je izazovan zadatak za čovjeka koji živi u današnjem dobu. Jer, uče nas da odrastemo, uče nas da etiketiramo. Uče nas raznim definicijama uspjeha koji je daleko od onog što čovjeka istinski ispunjava i raduje.

Ostati dijete u duši ne znači zauzeti neodgovoran stav prema sebi i životu, već imati slobodan i otvoren pogled na sve ono što mi jesmo i sve ono što nas okružuje.

1. Izraziti sumnju i radoznalo krenuti u istraživanje života.

2. Vidjeti druge ljude bez etiketa koje su im nametnute.

3. Bez drame uma/ega prihvatiti prepreke na koje nailazimo.

4. Pružiti sebi priliku da napravimo one korake na koje nas podstiče naš unutrašnji glas.

5. Vjerovati u svoju unutrašnju moć.

Sve ovo se vidi kod djece. A mnogo ovog nedostaje nama odraslima…

Kako se povezati sa „djetetom u sebi“?

Kada sam dala sebi za zadatak da pokušam živjeti više njegujući svoju dječiju prirodu, lako je bilo nabrojati sve ono što mislim da bi mi pomoglo u tome. Teži dio je bio onaj kada je trebalo krenuti. I trebalo je vremena da se moje odraslo JA zaigra. Jer, svaka nova navika zahtijeva vrijeme, volju i stpljenje.

Aktivnosti koje nam mogu pomoći da se povežemo za izvorom duhovnosti u sebi:

*Bilo koji vid aktivnosti koje radimo zbog te aktivnosti ne obazirući se na sekundarnu dobit. Kada radimo nešto jer to volimo raditi. Prepuštamo se tome ne razmišljajući šta ćemo dobiti od tog. Djeca to rade savršeno dobro kroz svaki oblik igre.

Nešto od toga možemo početi već danas, uz samo nekoliko minuta dnevno:

1. Druženje sa djecom i životinjama,

2. Umjetnost,

3. Muzika,

4. Boravak u prirodi,

5. Fizička aktivnost.

„Ako hoćete da otkrijete šta znači biti srećan, pogledajte neki cvet, pticu ili dete: to su autentične slike ovog Carstva. Jer, oni žive od trenutka do trenutka u svojoj večnoj sadašnjosti, koja nema ni prošlost ni budućnost. Oni su pošteđeni krivice i brige koje tako duboko muče ljudska bića…“

Antoni de Melo, Put ljubavi

 

Neda Stevanović,

Life coaching & Mindfulness

Slične objave

Prezaštitničko majčinstvo

Svjesnost kao najmoćniji alat roditeljstva