Roditeljstvo

Šta je mindfulness i kako je ojačao moje majčinske kapacitete?

Kada se suočimo sa teškim momentima, prva pomisao često bude kako bi bilo dobro da nam se nije dogodilo „to nešto“. Sanjarimo o rješenju, idealnoj situaciji. A zapravo, čitav naš život, i sve ono što imamo jeste baš to što nam se sada dešava. Baš ta realnost, takva kakva jeste, je jedino konkretno, opipljivo, živo. Također, skloni smo tome i da tražimo vanjska opravdanja za situaciju u kojoj se nalazimo.

Ponekad nas od majstorstva mirnog življenja i izlaza iz sopstvenih borbi dijeli samo jedna ali velika stvar. Prihvatanje da je rješenje samo u nama te da smo mi oni koji odlučuju da li ćemo trenutnu situaciju uzeti kao pobjedu ili poraz; prihvatanje toga što nam se dešava, bez opiranja. Obično ti trenuci, teški i prelomni, su momenat kada uprkos svemu možemo otkriti koliko smo jako i izdržljivi, te koliki se potencijal nalazi u svakome od nas.

U vrijeme kad sam se susrela prvi put sa mindfulnessom bila sam energetski iscrpljena na skoro svim životnim poljima. U meni su se rojile misli o tome kako mi mnogo treba da budem srećnija i ispunjenija, kako sve što imam nije dovoljno. Nisam bila zadovoljna onim što imam i tražila sam vanjske faktore koji su doveli do toga. Svakodnevnica mi je bila prepuna osjećanja ljutnje, nezadovoljstva, krivice, depresivnosti, tuge.

Šest mjeseci poslije, nakon svakodnevne primjene nekih od mindfulness vježbi, i dalje sam bila u istim fizičkim okolnostima, ali osjećaj moje realnosti je bio potpuno drugačiji. Prije svega, i najvažnije što mislim da je na ovom putu ličnog rasta, prihvatila sam da svaku emociju sama probudim, tj.da niko drugi nije „kriv“ za ono što osjećam. Ovo je jako bolno prihvatiti, ali kada naučimo na ovakav način posmatrati emociju u sebi, onda imamo moć nad svim emotivno teškim momentima u životu.

Naučila sam prepoznati nesvjesno u sebi. Naučila sam prepoznati javljanje emotivnog naboja koji me vodio do nesvjesne reakcije. Naučila sam prihvatati sadašnji trenutak, kao takav kakav jeste, neutralan. Naučila sam slušati svoje emocije, prepoznati njihovo javljanje, definisati ih i pustiti da postoje.

Šta je zapravo mindfulness?

Mindfulness je prisutnost, ovdje i sada. Mindfulness je kada se divimo onom što je pred nama i puštamo ga da postoji takvo kakvo jeste, bez pridavanja etiketa i značaja pod uticajem našeg iskustva.

Mindfulness je preuzimanje odgovornosti za sopstvene emocije. Mindfulness je učenje prihvatanja realnosti koje smo dio.

Mindfulness je povećanje prostora u kojem donosimo odluku kako ćemo reagovati. Mindfulness je i prihvatanje da je život smjena ciklusa dan – noć, dobro – loše, pozitivno – negativno.

Ciklusi se po prirodnim zakonitostima moraju smjenjivati, a mi smo ti koji dodjeljuju etikete, umjesto da prihvatimo i mirno čekamo sljedeću „rotaciju“.

Mindfulness je stanje uma, bića, psihe, u kojem si tu gdje jesi, baš sa tom emocijom koju osjećaš, sa ljudima kojim si okružen. I dišeš duboko. I znaš da koliko god bolno bilo, da će proći. Baš zbog toga, ne opireš se, ne bježiš. Dišeš, i čekaš. I uprkos svemu djeluješ onoliko koliko je u tvojoj moći.

Kako sam na ovaj način ojačala svoje majčinske kapacitete?

Radeći na svojim unutrašnjim borbama, postala sam svjesnija toga šta sve unosim u svoje majčinstvo. Naučila sam prepoznati kada reagujem prema djetetu iz straha, na primjer, kada iz svojih ličnih frustracija, što smatram da je jako važno u radu sa djetetom.

Sljedeće jako važno, primjena mindfulness tehnika vremenom nam daje sposobnost da u trenutku emotivnog naboja odgodimo reakciju, te u nekoliko sekundi odlučimo kako reagovati. Svaki roditelj dolazi u situaciju kada reagujemo psovkama i vikanjem, uplašeno, ljutito. Mindfulness mi je pomogao da vremenom smanjim broj ovakvih nastupa u kriznim trenucima sa djecom.

I što je najvažnije, nikad nemojte da pomislite da možemo naučiti da svaki put prema djeci reagujemo smireno, odmjereno, promišljeno. U redu je i nesvjesno i grubo odreagovati. I tu nam mindfulness pomaže da i to prihvatimo i krenemo dalje. Vremenom, primjenjujući mindfulness tehnike, naučimo svoje odluke i aktivnosti usmjeriti više ka tome da idemo ka rastu, da budemo bolji, a manje ka tome da okrivljavamo sebe i druge.

Mindfulness putovanje nam pomaže da u roditeljstvu:

1. slušamo emocije i dopuštamo djetetu da čuje svoju emociju,

2. učimo da dijete posmatramo oslobađajući ga što više svojih očekivanja,

3. izazovnu situaciju sa djetetom posmatramo kao priliku za učenje.

Neda Stevanovic

 

Nekoliko kratkih mindfulness vježbica.

Ono što je najbolje kod mindfulness pristupa jeste to što nema mnogo filozofije. Cijela „mindfulness filozofija“ se zasniva na prisutnosti, jednostavnosti i poštovanju prirodnih procesa.

U nastavku, dijelim sa vama tri male, kratke a tako učinkovite vježbice koje su u trenucima nemira meni jako pomogle.

1.Vježba disanja.

Da, možemo reći: „Ali dišemo stalno!“ Ne, ne… Svjesno disanje je priča za sebe. U trenucima nemira fokusiranje na disanje (osjeti kako vazduh ulazi u tebe, osjeti kako izlazi iz tebe) je vježba u kojoj se vraćamo u sadašnji trenutak, u kojem postajemo svjesni i dobijamo olakšanje od težine emocije koju smo probudili u sebi.

2.Vježba „šaka – puštanje“.

Kada sam pod uticajima jake, bolne emocije, stisnem jako šaku. Toliko jako da se osjete nokti zariveni u dlan. Zatim, radim poređenje. Šaku na trenutak osjećam kao jaku emociju i udahnem duboko. Zatim, otpuštam šaku, radim izdisaj i na taj način učim „puštati“ emociju. Stisak – udah – puštanje – izdah. Vraćamo se u sadašnji trenutak, dišemo svjesno i puštamo emociju da teče.

3.Vježba – primijeti emociju.

Kada osjetimo emociju, učimo da je primijetimo, otkrijemo gdje se javlja, šta radi u tom trenutku i pustimo je da postoji.

Npr. osjećam nemir, u donjem dijelu stomaka, blago pulsira. Svjesna sam toga i puštam da emocija traje. Emocija traje svega 90ak sekundi. Ako je tretiramo na ovaj način, kao kroz ovu vježbu, emocija će lagano nestati, tj.smanjivaće se njen intenzitet. Sve ono što duže osjećamo, jeste rezultat našeg uma, naših misli koji produžavaju bol.

Voljela bih da nikada ne zaboravimo da se najveće i najvrednije filozofije života kriju u jednostavnim i malim elementima prirode. Prisutnosti, posmatranju, puštanju, disanju…

 

Neda Stevanović
Life coaching & Mindfulness

Slične objave

minimalizam i roditeljstvo

Minimalizam i roditeljstvo

Darovi za djecu

Darovi za djecu. Oni koji se ne kupuju.

Prihvatanjem do ljubavi

Prihvatanjem do ljubavi

Koracima svjesnog majčinstva

Šta nam to nisu rekli o majčinstvu?